TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


ZOB

cvijet

Do danas, podrijetlo je o zobi još neodređeno, a nije ni ustanovljeno njeno podrijetlo. Kao kultivirana biljka spominje u Grčkoj još u 4. stoljeću pr.Kr. U Maloj Aziji bila je rasprostranjena još u 2. stoljeću pr.Kr., a u zapadnoj i sjevernoj Europi pronađena je u sojenicama iz brončanog doba. U srednjem vijeku zob je bila glavna prehrambena namirnica sjevernih naroda. Zob je danas, nepravedno, poznatija kao žitarica za prehranu stoke, a posebno konja, nego što je zastupljena u ljudskoj prehrani.

Zob je izvrstan izvor vlakana, omega-3 masnih kiselina, tiamina, željeza, beta glukana i antioksidansa avenantramida. Ova izuzetno zdrava žitarica pomaže u snižavanju lošeg kolesterola, visokog krvnog tlaka i poboljšava imunitet. Redovito konzumiranje zobi može spriječiti dijabetes tipa 2 i rak dojke, posebno u kombinaciji s voćem.

Zob je odličan izvor ugljikohidrata koji pomaže sportašima u izdržljivosti jer povoljno djeluje na metabolizam 45 minuta do 1 sat nakon obroka. Zrna se zobi ponekad prepisuju za razna živčana oboljenja, djeluju kao blagi antidepresivi, lagano podižu razinu energije u slučaju iscrpljenosti kod oboljelih od multipleskleroze, kronične neuralgije i nesanice.

Iako se smatra da oboljeli od glutenske enteropatije, poznate i kao celijakija, moraju cijeli život izbjegavati gluten kojeg sadrži pšenica, ječam, raž i zob, nedavne studije, od kojih je jedna trajala godinu dana i obuhvatila 116 djece u 8 kliničkih bolnica, pokazuju da neke odrasle osobe i djeca s ovom bolesti mogu dobro podnijeti zob bez obzira na malu količinu glutena kojeg sadrži.....[...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...

SJEMENKE SUNCOKRETA



SJEMENKE SUNCOKRETA

Latinski naziv: Helianthus annuus L.

Engleski: Sunflower

Obitelj: Glavočika i roda (Helianthus)

Botaničko ime: Helianthus potječe od grčkih riječi helios (sunce) i anthos (cvijet)



Opis biljke:

Suncokret je najveća i jedna od omiljenijih biljaka iz porodice glavočika i roda (Helianthus).

Korijen mu je čupav i vlaknast, koji tvori mnoštvo prostranih korjenčića, a može prodrijeti u dubinu do 3 m. Zbog dubokog korijenja i sposobnosti da upije vodu i štetne tvari, suncokret se često koristi za isušivanje močvarnog tla i čišćenje zagađenog tla (otpadnih voda, olova, radioaktivnih tvari).

To je osjetljiva jednogodišnja biljka koja voli posve sunčan položaj i propusno tlo.

Sjeme se sije u ljuskama u proljeće, a kasnije se prorjeđuje ili presađuje.

Cvate žutim cvijetom velike ljubičasto-smeđe sjemene glavice od kasnog ljeta do mraza.

Cvijet se bere kada cvjetna glavica padne, te se obješena ostavi dok ne ispadnu sjemenke.

Nije pogodan za uzgoj u zatvorenom.

Stabljika izrasta iz korijena kao razgranata ili jednostavna, svijetlozelena, ispunjena prozirnom srčikom.

Središte glavice čine sitni žutosmeđi ili crvenosmeđi cjevasti cvjetovi, a okružuju ih žute jezičaste latice, duge i do 10 cm.

Iz središnjih cvjetova suncokreta razvijaju se ovalni i pljosnati, crni ili prošarani plodovi.

Unutar svakog ploda nalazi se po jedna svjetlosiva sjemenka, bogata biljnim mastima, vitaminima, bjelančevinama, mineralima i balastnim tvarima.

Od latice suncokreta u narodnoj se medicini priprema čaj i tinktura, imaju gorkast i sluzav okus i blago mirišu na med, a sadrže antocijanske glikozide, ksantofil, kolin, betain, karotenoide, fitosterine, sapogenine, suncokretovu kiselinu.

Sjemenke suncokreta imaju veliku hranjivu vrijednost i izuzetno su bogate uljem.




SJEMENKE SUNCOKRETA



Povijest:

Domovinom suncokreta smatra se jugozapad sjeverne Amerike, Perua te Meksika. Prije 3.000 godina bio je neizostavna namirnica u prehrani sjevenoameričkih Indijanca, a Maje su ga štovale kao simbol svjetlosti i plodnosti. Od najranije povijesti čovječanstva sjeme biljaka smatra se najvažnijim i najboljim namirnicama. Indijanci iz Sjeverne, Srednje i Južne Amerike od svih vrsta sjemena najviše su cijenili sjeme suncokreta.

Tako je ta biljka postala simbolom boga Sunca jer u rano jutro svoje cvjetove okreće prema Suncu koje se rađa. Legenda kaže kako je suncokret stvorio bog sunca Apolon, pretvorivši u njega zaljubljenu djevojku kako bi svakog dana mogla slijedilti sunce u njegovu prolasku nebeskim svodom.

Po toj karakteristici suncokret je i dobio ime. Španjolci su, osvajanjem američkog kontinenta, donijeli sjeme suncokreta u Europu 1504. godine, jer im se svidio cvijet i prvi suncokreti procvjetali su u madridskim botaničkim vrtovima, kao ukrasna biljka. Suncokret se brzo proširio po Europi, ali tek 1830. godine utvrđeno je da ima puno više od lijepog izgleda, kada su u južnom dijelu Rusije, u Saratovu prvi put iz suncokretova sjemena iscijedili ulje. Od tada do danas Rusija je među najvećim proizvođačima visokovrijednog suncokretovog ulja.

Kasnije je otkriveno, što su Indijanci odavno znali, da je sjeme ukusna poslastica i da daje ulje. Početkom 20. stoljeća i u ostalim europskim zemljama počeo je uzgoj suncokreta. Danas je poznat kao kultura sunčanih, toplih i periodično suhih staništa. Od ukupne proizvodnje svih uljarica, na suncokret otpada 90-95%.

Obožavaju ga bumbari i pčele, svojim žutim vedrim laticama simbol je sunca i ukras ljeta, a njegovi su cvjetovi inspirirali i slavnog Van Gogha.

Cijeđenjem sjemena dobivaju se ulje i uljene pogače koje se koriste za stočnu hranu, kao vrlo kvalitetna energetska hrana. Danas su poznate mnoge sorte suncokreta, koje se uzgajaju za proizvodnju ulja i one koje daju obilnu zelenu masu, koja se koristi kao zelena stočna hrana za silažu.

Za proizvodnju ulja postoje dvije vrste sjemena: sitno crno sjeme daje ulje visoke kvalitete, a krupno sivkastocrno sjeme s bijelim prugama služi za jelo.



ULJE OD SJEMENKI SUNCOKRETA



Energetska i mineralna vrijednost:

Sjemenke suncokreta imaju visok postotak višestruko nezasićenih masti, poput linolne kiseline, koje pospješuju procese koagulacije krvi, te lecitina zahvaljujući kojem održavaju pod kontrolom razinu kolesterola u krvi. Imaju i visok udio proteina, ugljikohidrata, vitamina skupine B te D i E vitamina. I što je najbolje, odličan su izvor minerala, te su vrlo preporučljiv dodatak jelima u razdobljima pojačanog fizičkog ili psihičkog stresa. Možete ih grickati između obroka, no ukusne su i kao dodatak salatama i kruhu.

Suncokret najčešće povezujemo sa beskrajnim poljima ove velike biljke prepoznatljivog žutog cvijeta i uljem koji se dobiva iz njegovih sjemenki, ali malo se govori o drugim pozitivnim čimbenicima za naš organizam. U sjemenkama suncokreta krije se zdravlje.

Šaka suncokretovih sjemenki odlično utažuje glad, ali i nudi pregršt korisnih sastojaka. U prilog tome ide činjenica da je "World Cancer Research Fund" izdvojio 20 namirnica koje zbog svog povoljnog sastava pružaju zaštitu od karcinoma i koje zbog toga treba konzumirati što češće.

Poput suhog voća, žitarica i mahuna i sjemenke u sebi sadrže visoko vrijedne tvari - bjelančevine ili proteine te velike količine vitamina E.

Sadrže i sve vitamine B skupine (osim B12) koji osiguravaju pravilnu izmjenu tvari, pravilnu podražljivost živčanog sustava te čuvaju zdravlje kože, kose i noktiju. Nije zanemariva ni količina prehrambenih vlakana, jer su upravo to tvari koje se preporučuju u prehrani kako bi se održavala i osiguravala pravilna peristaltika crijeva i time djelotvorna detoksikacija organizma.

Sjemenke suncokreta sadrže i do 50% ulja, koje je bogato proteinima i nezasićenim masnim kiselinama. Nutricionisti preporučuju upravo te nezasićene masne kiseline u svakodnevnoj prehrani, zbog njihove uloge u zdravlju srca i mozga. Sjemenke se s druge strane često konzumiraju i kao grickalica, a ponekad i kao prilog uz neka druga jela.

One su vrlo bogate vitaminima E i B1, toliko da samo 50 grama ovog ploda zadovoljava dnevne potrebe za spomenutim vitaminima. Sa samo 100 grama sjemenki mogu se pak zadovoljiti dnevne potrebe organizma za manganom, bakrom, magnezijem, selenom, fosforom i vitaminom B6, a znatne su i količine vitamina C i cinka. Sjemenke suncokreta izvor vitamina E i nezasićene linolenske masne kiseline, nužne za pravilnu izgradnju membrana naših stanica.



SJEMENKE SUNCOKRETA NA KRUHU



Sjemenke suncokreta pozitivno utječu na organizam:

Vitamin E, koji je jedan od najvažnijih vitamina u našem organizmu, vrlo je jak antioksidans, koji neutralizira slobodne radikale. On djeluje u suzbijanju upala, tumora, dijabetesa, te srčanih i drugih kroničnih bolesti. Premda su vrlo visoke energetske vrijednosti, sjemenke suncokreta smanjuju razinu kolesterola u krvi.

Sjemenke bundeve, suncokreta i sezama jesu hiperkalorične, ali ih nije pametno izbjegavati nego redovito jesti u malim količinama.

Iako samo žlica sjemenki ima više od 100 kalorija (oko 420 kJ) one pridonose smanjenju koncentracije lošeg kolesterola u našem serumu (tzv. kolesterola niske gustoće, engl. low density cholesterol - LDL).

Sjemenke naime sadrže masti, ali je u njihovu sastavu zastupljeno više nezasićenih masnih kiselina u ukupnom sastavu lipida nego u mnogim drugim namirnicama koje smatramo niskokaloričnim.

Nezasićene masne kiseline pomažu stvaranje tzv. dobrog kolesterola (HDL), koji djeluje poput čistača krvnih žila, a istodobno se smanjuje udio lošeg kolesterola u krvi.

Najbolje ih je koristiti u izvornu obliku, bez dodatnog soljenja, jer suvišna količina soli dovodi do povećanja koncentracije natrija, što ima nepovoljan utjecaj na povećanje krvnog tlaka i volumena tekućine koja cirkulira organizmom.

Pri kupnji je važno uzeti one koje su djelomično popržene ili kratko kuhane. Prženjem ili kuhanjem u njima se naime uništavaju tvari koje nisu dobre za organizam. Riječ je o nekim biološkim aktivnim molekulama, koje predstavljaju antinutritivne tvari.

Jedna od njih je inhibitor proteolitičkog enzima tripsina, antitripsin, koji, ako ga ima, umanjuje stupanj razgradnje proteina u namirnici.

Drugu skupinu nepoželjnih tvari čine one iz grupe hemaglutinina, molekula koje ako se potpuno ne razgrade tijekom probave mogu uzrokovati proljev i povraćanje. Iz tih se razloga mnoge sjemenke prodaju pržene, a ako se neke i koriste sirove, potrebna je mala količina.



Kako djeluju?

Jedna od stvari koje ćete primjetiti kada dođete u Kinu jeste da njeni stanovnici obožavaju sjemenke suncokreta, posvuda ih jedu. Pržene sjemenke suncokreta su zaista popularane glickalice u Kini, Kinezi im dodaju i bogate okuse dok se prže, pa mogu imati slatki, slani, kremasti, okus s pet začina (prži se sa pet vrsta kineskih začina, npr. kineski cimet itd). Kinezi se vole okupljati i razgovarati, pijući čaj, jedu sjemenke suncokreta, radi se o vrsti uživanja kakvo Europljani prakticiraju uz kavu.

Sjemenke se mogu koristiti u juhama, maneštricama, varivima, kao dodatak salatama, a često se stavljaju na peciva ili u razne krušne proizvode.

Uz spomenute vitamine, suncokretove sjemenke su bogate mineralima koji su našem tijelu potrebni u mili ili mikro dozama, ali su svejedno ključni za njegov normalan rad.

Magnezij apsorbiran iz sjemenki smiruje živce i mišiće, te snizuje krvni tlak. Njegova uloga u zdravlju kostiju i proizvodnji energije je dobro poznata, a značajno smanjuje rizik od srčanog udara i astme. Selen, još jedan važan mineral koji se u velikim količinama nalazi u sjemenkama suncokreta, ima ključnu ulogu u diobi stanica, imunološkom odazivu na bolesti i ozljede, te značajno smanjuje rizik od pojave tumora.

Slično djeluje i cink, koji je jedan od najbitnijih elemenata u borbi tijela protiv infekcija.

Na kraju, valja spomenuti i vrlo visoku količinu vlakana u sjemenkama, koje potpomažu i reguliraju probavu. Iz svega navedenog, može se zaključiti da taj mali, neugledni plod stvarno je prava riznica zdravlja.



Sjemenkama do zdravlja:

Sjemenke suncokreta su dobre za zdravlje, već je poznato da je ulje od sjemenki suncokreta jako zdravno, sirove sjemenke suncokreta su također dobre za čovjeka, a evo i zašto:

Sirove sjemenke suncokreta sadrže puno linolnih kiselika, pomažu čovjeku u smanjenju kolesterola u krvi, i održavaju kardiovaskularno zdravlje.

Sirove sjemenke suncokreta su bogate vitaminom E, čime se usporava starenje stanica. 50 grama ovih sjemenki nam nudi dovoljno vitamina E za cijeli dan.

Sirove sjemenke suncokreta mogu olakšiti nesanicu, ojačati pamćenje, djelovati na prevenciju hipertenzije i neurastenije.

Sirove sjemenke suncokreta njeguju i blagotvorno utječu na kosu.

Sirove sjemenke suncokreta sadrže bogate nezasićene masne kiselina, zdravu masnoću za čovjeka, kao i mnogo kalija, željeza, cinka, magnezija, i vitamina B1.

Međutim, pržene sjemenke suncokreta imaju manje nutrijenata, jer se neki od njih oštećuju prženjem, stoga je bolje konzumirati sirovne sjemenke suncokreta.

U slučaju upale grla, dušnika ili krajnika usta treba ispirati tinkturom suncokreta rastvorenom u vodi jer se pokazalo kao vrlo djelotvorno. Isti rezultat se postiže i ako se ispiranje obavi uvarkom od listova ovog cvijeta. Potrebno je da se desetak minuta u jednoj litri vode kuha šaka listova koji su prethodno presječeni popola. Zatim se ostavi pet minuta poklopljeno i procijedi.

Ako imate grčeve u nogama, suncokretovo ulje se može upotrebiti za masažu. Bilo bi dobro da mišiće nogu masirate dva do tri puta dnevno jer tek onda pomaže grčevima da se ublaže. Na ovaj način možete ublažiti i reumatične bolove i bolove nastale zbog artritisa.

Za razliku od drugih masnoća, suncokretovo ulje je korisno za naš organizam. Ono sadrži višestruko zasićene masne kiseline koje su važne za zdravlje krvnih žila, ali se pokazalo i efikasnim u snizivanju nivoa kolesterola u krvi.

Za vrijeme trudnoće opskrbljuje organizam trudnice nezasićenim masnim kiselinama, važnima za razvoj ploda. Poboljšava rad štitne žlijezde i normalnu funkciju kože, jetre i bubrega.

Brašno od sjemena suncokreta pomiješano s vodom nanesite na lice i dekolte i ostavite da odstoji. Poslije par minuta, blagim kružnim pokretima sastružite nanijetu masu sa lica. Ona će vam poslužiti kao piling kojim ćete očistiti vaš ten. Ako vam je koža masna, smjesu pomješajte s vodom od lavande, a ako imate suhu kožu, onda dodajte nevenovu vodu. Oni koji imaju osetljivu kožu za pripremanje ove smjese trebali bi upotrebiti ružinu vodicu.

Ukulinarstvu:

Sjemenke suncokreta dijele sudbinu ostalih sjemenki – popularne su grickalice i učestali dodatak kruhu i raznim pekarskim proizvodima. Ali i one mogu biti odličan dodatak omiljenim žitaricama, jogurtu ili salati od tune ili piletine. Obična pečena jaja će dobiti poseban ukus ako im se dodaju sjemenke suncokreta.

Također, propržene i samljevene sjemenke upotpunit će i razna variva i umake.

Od njih se ekstrahira suncokretovo ulje koje se povremeno koristi i isključivo za proizvodnju margarina s visokim sadržajem polinezasićenih masnih kiselina.

Pileći fileti sa sjemenkama suncokreta

Jednostavna namirnica poput sjemenki suncokreta piletini će podariti novi okus. Pripremite marinadu i smjesu za paniranje, potom u 30 minuta načinite izvrsno glavno jelo. Kuhano povrće i zelena salata savršeno će se uklopiti u tu kombinaciju.

Priprema

1)Pileće filete narežite na odreske, natrljajte solju i nakapajte limunovim sokom. Ovako pripremljenu piletinu marinirajte oko 30 minuta.

2).Jaja istucite, dodajte sjemenke suncokreta, peršin i limunovu koricu. Mariniranu piletinu uvaljajte u brašno, umočite u pripremljenu smjesu za paniranje, a zatim pecite na zagrijanom ulju sa svake strane oko 5 minuta.

3).Pečenu piletinu stavite na papirnati ubrus kako bi se upila suvišna masnoća.

4).Posluživanje: Poslužite toplo uz kuhano povrće ili zelenu salatu.



PLANTAŽA SUNCOKRETA



NUSPOJAVE:

Iako su dobre za zdravlje, umjereno ih jedite, naročito pržene, u suprotnome riskirate pojavu „visoke unutrašnje temperature"(termin kineske tradicionalne medicine) čiji su simptomi suha usta, usni čir i zubobolja.



molimo pročitati izjavu