TRANSLATOR














KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


ZOB

cvijet

Do danas, podrijetlo je o zobi još neodređeno, a nije ni ustanovljeno njeno podrijetlo. Kao kultivirana biljka spominje u Grčkoj još u 4. stoljeću pr.Kr. U Maloj Aziji bila je rasprostranjena još u 2. stoljeću pr.Kr., a u zapadnoj i sjevernoj Europi pronađena je u sojenicama iz brončanog doba. U srednjem vijeku zob je bila glavna prehrambena namirnica sjevernih naroda. Zob je danas, nepravedno, poznatija kao žitarica za prehranu stoke, a posebno konja, nego što je zastupljena u ljudskoj prehrani.

Zob je izvrstan izvor vlakana, omega-3 masnih kiselina, tiamina, željeza, beta glukana i antioksidansa avenantramida. Ova izuzetno zdrava žitarica pomaže u snižavanju lošeg kolesterola, visokog krvnog tlaka i poboljšava imunitet. Redovito konzumiranje zobi može spriječiti dijabetes tipa 2 i rak dojke, posebno u kombinaciji s voćem.

Zob je odličan izvor ugljikohidrata koji pomaže sportašima u izdržljivosti jer povoljno djeluje na metabolizam 45 minuta do 1 sat nakon obroka. Zrna se zobi ponekad prepisuju za razna živčana oboljenja, djeluju kao blagi antidepresivi, lagano podižu razinu energije u slučaju iscrpljenosti kod oboljelih od multipleskleroze, kronične neuralgije i nesanice.

Iako se smatra da oboljeli od glutenske enteropatije, poznate i kao celijakija, moraju cijeli život izbjegavati gluten kojeg sadrži pšenica, ječam, raž i zob, nedavne studije, od kojih je jedna trajala godinu dana i obuhvatila 116 djece u 8 kliničkih bolnica, pokazuju da neke odrasle osobe i djeca s ovom bolesti mogu dobro podnijeti zob bez obzira na malu količinu glutena kojeg sadrži.....[...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...

MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...

SOJA



SOJA

Latinski naziv: Hispida moench

Eng: Soyabean

Opis biljke:

Soja (Hispida moench) pripada porodici lepirnjača, niskog je rasta i malog sjemena.

Prvobitno je nađena kao divlja biljka u dalekom Japanu, a udomaćena je u Mandžuriji.

Kroz uzgoj, danas je soja proširena po čitavoj Zemlji i nalazimo je u mnogobrojnim varijetetima.

Najvredniji je dio biljke njeno sjeme, koje se razlikuje po vrstama – od plosnato-duguljastog do bubrežastog oblika, ali ga ima i ovalnog i okruglog.

Sjeme soje veliko je 5 do 12 milimetara i u pravilu je žućkaste, smeđe do crne boje.

Međutim, u Mandžuriji se uzgaja soja kojoj je sjeme žute, zelene i crne boje.

Danas se soja uzgaja u Zapadnoj Indiji, Africi te Južnoj i Sjevernoj Americi.

Do Sjeverne Amerike soja je došla preko južnoazijskih zemalja, baš kao i do mediteranskog područja.

Nalazimo je i u Njemačkoj, kao i u nekim drugim europskim zemljama, udaljenijima od Sredozemlja.

Kinezi već odavno govore da je soja "meso bez kosti". To je jedna od rijetkih biljaka (inače, svojevrsni simbol vegetarijanstva), koja sadrži sve esencijalne aminokiseline, potrebne čovjekovom organizmu.




SOJA - DETALJI



Ljekovitost soje:

Sjeme soje sadrži oko 37 posto bjelančevina i oko 20 posto masnog ulja. Iz sojinog ulja izdvojene su sljedeće supstance: linolna, linoenska, arahinska i eruka kiselina, kampesterin, ergosterin, sitosterolin, stigmasterin i drugi, manje bitni sastojci.

Od vitamina, u soji se nalaze vitamin B6 i K1.

U soji ima čitav niz vrijednih tvari, a svakako valja spomenuti lecitin.

Usput, lecitin iz soje mnogo se primjenjuje u farmaciji (u pripremanju više vrsta lijekova) te u kozmetici (kod pripravaka ulja, mlijeka i krema za tijelo).

Soja je vrlo korisna biljka i njeno ljekovito djelovanje vrlo je bogato.

Već kao zelena biljka može se koristiti kao hrana biljojednim životinjama, ali i kao drugo zeleno povrće u ljudskoj ishrani.

Ona je i dobra medonosna biljka, a njeno osušeno lišće, na dalekom Istoku, koristi se kao nadomjestak duhanu.



SOJA - CVAT



Energetska i mineralna vrijednost:

Soja je izvanredan (i bogat) izvor bjelančevina, a sadrži i vrijedne minerale i druge vitalne tvari. Primjerice, u Kini, u prošlosti (zbog nedostatka životinjskog mesa za mnogoljudnu zemlju), soja je spasila život milijunima Kineza.

Nažalost, u našoj zemlji soja u prehrani nema ono mjesto koje zaslužuje. Ima nade da se to ispravi jer se i naši ljudi sve više okreću zdravoj prehrani i jelu koje ozdravljuje i prevenira bolest.

Osim što je niskokalorijska namirnica, povoljno djeluje na vitkost, jer izoflavoni uječu na proizvodnju manjeg broja masnih stanica, te tako povećavaju mišićnu masu. Soja povećava metabolizam u samoj masnoj stanici, te ubrzava nivo razgradnje uskladištene masti iz masnih stanica. S druge strane, ova namirnica pruža osjećaj sitosti.

Vlakna prisutna u soji vežu masti i kolesterol iz hrane te tako omogućavaju njegovo izlučivanje iz tijela i manju apsorbciju, što pozitivno djeluje na smanjenje opasnosti pojave bolesti srca. Značajno snižava nivo LDL kolesterola (lošeg kolesterola), dok se za 10 - 20% povećava razina HDL-a (dobrog kolesterola).

Soja može biti i dobra zaštita od karcinoma. Vlakna iz soje vežu toksine, koji utječu na razvoj raka, te smanjuju rizik od raka debelog crijeva, dojke i prostate. Preporuča se ženama u menopauzi, jer izovlafoni iz soje potpomažu regulaciju hormonalne ravnoteže.

Epidemiološki dokazi ukazuju na manju učestalost osteoporoze kod populacija, u kojima se konzumira velika količina soje. Neki proizvodi na bazi soje dobar su izvor kalcija, ali učinci soje na osteoporozu ne temelje se u potpunosti na udio kalcija.

Iako velike i opsežne studije za sada nisu pokazale bilo kakav nepoželjan učinak soje na zdravlje, postoje stručnjaci, koji nisu sigurni u "svemoćnu" ljekovitost soje.

Naime, jedan američki epidemiolog je otkrio, kako mozak ljudi koji konzumiraju veće količine soje, brže stari, te da soja uzrokuje hormonalne poremećaje. Nadalje, soja se ne smije jesti u čistom obliku, jer sadrži oksalate, koji se u velikim količinama mogu u krvi kristalizirati i uzrokovati zdravstvene probleme (npr. ometati apsorbciju kalcija). S druge strane, suplementi i visokoprerađena hrana od soje mogu čak i stimulirati razvoj tumora. Stoga se preporuča konzumirati proizvode iz cjelovitog zrna soje.

Uloga soje u prevenciji mnogih bolesti glavni je predmet istraživanja mnogih znanstvenika. Kod razmatranja ljekovitih svojstava soje, polazi se od činjenice, da je ona najveći izvor izoflavona koji mogu doprinjeti zdravlju i pomoći kod prevencije i ublažavanja nekih bolesti.

Kina je jedna od glavnih proizvođača zelene soje. Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima vrijedna svojstva. Sto grama zrna zelene soje sadrži oko 22 - 25 posto bjelančevina koje su lako probarljive, 1.2 - 2 posto masti, od 58 - 60 posto ugljičnih hidrata 4.2 posto grupnih vlakana.

Ova vrsta mahunarke je bogata vitaminima A, B1, B2, C i niacinom, kalcijumom, fosforom, željezom,... Zato je prozvana „ zelenim biserom". Zelena soja dobro čuva konzistenciju prilikom kuhanja na visokim temperaturama zbog termostabilnog viskoziteta njenog škroba. U kineskoj kuhinji se često koristi škrob zelene soje za izradu posebne prozirne tjestenine.

Sve mahunarke možemo klijati, ali se najčešće klijaju zelena i obična soja. Klice zelene soje su još finiji izvor bjelančevina nego njeno zrno.

Uz to su bogatije vitaminima, a siromašnije ugljen hidratima. Npr. sadržaj vitamina C se u njima kreće u količini do 0.346 mg/g. Uobičajeno vrijeme klijanja je 4 - 6 dana, u ovisnosti od sobne temperature. Za klijanje je najidealnija temperatura od 18 - 24 °C.



SOJA - UZGOJ



Soja u kulinarstvu:

Zrelo sojino sjeme može se pržiti, peći, kuhati te podvrći vrenju. Vrenjem soje dobije se sojino mlijeko, odnosno sojino brašno iz kojeg se kasnije priređuje niz živežnih namirnica – primjerice, sojin sir te nekoliko vrsta sojinog brašna i umaka. U trgovinama namijenjenim vegetarijancima i makrobiotičarima može se naći niz proizvoda od soje, pa i polugotovih pripravaka za kuhanje.

Sojino ulje se, prvenstveno, koristi za kuhanje, zatim kao važan sastojak u proizvodnji margarina, kao ulje za salatu... Međutim, sojino ulje koristi se i u proizvodnji sapuna te za izradu firnisa i laka (koji se koriste u drvoprerađivačkoj industriji te u slikarstvu i proizvodnji nekih glazbala).

Soja se preporučuje dijabetičarima

Proizvodi od soje važne su živežne namirnice u prehrani šećernih bolesnika. U trgovinu dolazi sojino brašno (pod imenom agua brašno) kojemu je oduzet sadržaj ulja. To se brašno, uvelike, primjenjuje za vezivanje povrća kod dijetne kuhinje, kao i škrob od krumpira za pripremu dijetnih juha. Nutricionisti preporučuju sojino ulje kao obveznu živežnu namirnicu u kuhinji. Jestivo sojino ulje zdrav je i punovrijedan nadomjestak za životinjsku mast.



SOJA - LJUSPICE



Sojino mlijeko i sir:

Sojino mlijeko slično je kravljem mlijeku i u trgovinu dolazi kondenzirano ili kao mliječni prah. Ono je vrlo važno u prehrani osoba koje imaju želučane tegobe, a ne podnose kravlje mlijeko. Iz sojinog mlijeka priprema se mekani sir (japanski tofu), izvanredno jelo, koje – putem daljeg vrenja, daje takozvani sojin sir, poznat pod imenom budistički sir.



Vegetarijanci i makrobiotičari obožavaju soju:

Vegetarijanci i makrobiotičari naprosto obožavaju soju i jedu je pripremljenu na stotinu načina – od juha i glavnih jela do kolača. Soja služi kao vrlo ukusan nadomjestak za meso u proizvodima koji se jedva razlikuju od mesnih prerađevina priređenih od goveđeg ili svinjskog mesa. Sojini odresci i mljeveno sojino sjeme – u punjenoj paprici ili sarmi – prava su delikatesa. Tko se navikne na soju kao nadomjestak za meso, za mesom teško da će ponovno posegnuti.

Soja u prehrani, kao nadomjestak mesu, nije samo rezultat sažaljenja zbog ubijanja životinja (vegetarijanci), već i okretanje prema zdravoj prehrani, posebno onoj kojoj je cilj održavanje zdravlja ili ozdravljenje od neke bolesti (makrobiotičari).

Ljekovita svojstva ima zelena soja:

Biljke su u tradicionalnoj kineskoj medicini svrstane u pet grupa prema temperaturnom djelovanju: jako hladno, hladno. umjereno, toplo i vruće.

Zelena soja je uvrštena u hladnoj grupi. Prema kineskoj tradicionalnoj medicini, neke biljke djeluju u površinskim slojevima, a neke u dubini.

Uz to, svaka biljka djeluje u određenom funkcionalnom području, što se takođe mora uzeti u obzir.

Liječnici kineske tradicionalne medicine su smatrali da zrna zelene soje, njena ljuska, klice, lišće i cvijet imaju ljekovito djelovanje kao što su: protiv upale, za smanjenje otekline, poticanje lučenja mokraće, za lijepu kožu i dobar vid, za očuvanje jetre, zaustavljanje dijareje, snižavanje krvnog tlaka i kolesterola u krvi i sprječavanje arterioskleroze.

Pošto zelena soja pripada hladnoj grupi biljaka po svojstvu, ona ima sljedeće uloge:

1. Ljuska zelene soje ima svojstvo protiv toksina.

2. U vrućim danima se pije juha od zelene soje kao napitak koji djeluje protiv sunčanog udara.

Osim toga zelena soja se koristi u liječenju rane, opekotine i čireva.

Važna napomena:

Juha od zelene soje je najidealniji napitak Kineza u vrućim danima. Ali liječnici tradicionalne medicine su uputili upozorenje onima koji uzimaju tradicionalne lijekove i onima s jako slabom kondicijom. Ove dvije grupe ljudi ne mogu koristiti zelenu soju i njima je zabranjeno stalno koristi zelenu soju.



SOJA - ULJE



NUSPOJAVE:

OPREZ:

Većina "alternativnih" ali i "mainstream" medija godinama preporučuju soju i njezine proizvode (tofu, mlijeko, umake, pudinge...) kao dobru zamjenu za meso jer sadrži pravo bogatstvo visokovrijednih proteina, nezasićenih masnih kiselina, vlakana, izoflavona i drugih tvari koje obećavaju zdravlje i vitalnost.

Potrošački bum je nastao nakon što je 1999. američka agencija FDA odobrila oznaku "dobro za srce" za sojine proizvode. Štoviše, preporučili su da se svaki dan pojede 25 grama sojinih proteina (čaša sojina mlijeka ili jogurta), jer će ta količina sniziti razinu kolesterola. Preporuku je poslušalo 85 posto Amerikanaca koji vjeruju da je soja hrana vitalnosti i svaki treći je koristi.

Potrošnja soje se u Europi u ovom desetljeću svake godine udvostručuje, no o njezinim štetnim učincima u medijima se gotovo i ne piše, a među stručnjacima postoji značajno neslaganje o korisnim učincima soje.

Izazvala menstruaciju kod 4-godišnjakinje!?

Tako je Američko udruženje za srce 2006., nakon što je proučilo 22 studije o soji, utvrdilo da ona ne može spriječiti srčani infarkt, pa je FDA povukla preporuku "dobra za srce", a njemačko udruženje za dječju medicinu upozorava da davanje sojina mlijeka djeci može narušiti hormonalnu ravnotežu.

Nedavno je australski magazin “Nexus” objavio zastrašujuću priču Elaine Hollingsworth o štetnim učincima soje na zdravlje, ali i o obmanama velikih korporacija, lošoj znanosti, makinacijama u donošenju propisa... što je bacilo ozbiljnu sumnju na ovu sveprisutnu grahoricu. Autorica tvrdi da dugotrajno konzumiranje soje izaziva rak i druge za život opasne bolesti, uništava hormonalni sustav, kako ljudi, tako i životinja, te potiskuje seksualni nagon.

Jedan od glavnih krivaca zašto je soja toliko opasna krije se u činjenici što njezino zrno sadrži velike količine aluminija (u majčinu mlijeku ima od 4 do 65 ng/ml aluminija, dok dječja hrana napravljena od soje sadrži između 600 i 1300 ng/ml).

Druga opasnost proizalzi iz visoke koncentracije mangana (sojino ga mlijeko sadrži 80 puta više nego majčino) koja povećava rizik od izraženih problema u ponašanju poput ADHD-a, tvrdi prof. dr. Francis Crinelle, profesorica pedijatrije sa Sveučilišta u Kaliforniji. Za sada su samo vlasti u Velikoj Britaniji počele ozbiljno shvaćati upozorenja nezavisnih znanstvenika i razmišljati o zabrani prodaje dječje hrane na bazi soje.

Ono što bi vas odista trebalo zanimati je ODNOS SPRAM SINTETIČKE HRANE, u koju ubrajamo i sintetičku hranu sojinog porijekla. Sojine ljuskice, komadići, koncentrati, izolati i slično. I pitanje genetički modificirane soje, čije prisustvo se obično skriva svim sredstvima. Skoro da je smiješno uvjeravati da se kod nas ne koristi genetički izmijenjena soja. Živimo u svijetu, koji na mnogo načina diktira što ćemo uopće jesti, pa ni soja nije izuzetak.



molimo pročitati izjavu