SOJA
SOJA
Latinski naziv: Hispida moench
Eng: Soyabean
Opis biljke:
Soja (Hispida moench) pripada porodici lepirnjača, niskog je rasta i malog sjemena.
Prvobitno je nađena kao divlja biljka u dalekom Japanu, a udomaćena je u Mandžuriji.
Kroz uzgoj, danas je soja proširena po čitavoj Zemlji i nalazimo je u mnogobrojnim varijetetima.
Najvredniji je dio biljke njeno sjeme, koje se razlikuje po vrstama – od plosnato-duguljastog do bubrežastog oblika, ali ga ima i ovalnog i okruglog.
Sjeme soje veliko je 5 do 12 milimetara i u pravilu je žućkaste, smeđe do crne boje.
Međutim, u Mandžuriji se uzgaja soja kojoj je sjeme žute, zelene i crne boje.
Danas se soja uzgaja u Zapadnoj Indiji, Africi te Južnoj i Sjevernoj Americi.
Do Sjeverne Amerike soja je došla preko južnoazijskih zemalja, baš kao i do mediteranskog područja.
Nalazimo je i u Njemačkoj, kao i u nekim drugim europskim zemljama, udaljenijima od Sredozemlja.
Kinezi već odavno govore da je soja "meso bez kosti". To je jedna od rijetkih biljaka (inače, svojevrsni simbol vegetarijanstva), koja sadrži sve esencijalne aminokiseline, potrebne čovjekovom organizmu.
SOJA - DETALJI
Ljekovitost soje:
Sjeme soje sadrži oko 37 posto bjelančevina i oko 20 posto masnog ulja. Iz sojinog ulja izdvojene su sljedeće supstance: linolna, linoenska, arahinska i eruka kiselina, kampesterin, ergosterin, sitosterolin, stigmasterin i drugi, manje bitni sastojci.
Od vitamina, u soji se nalaze vitamin B6 i K1.
U soji ima čitav niz vrijednih tvari, a svakako valja spomenuti lecitin.
Usput, lecitin iz soje mnogo se primjenjuje u farmaciji (u pripremanju više vrsta lijekova) te u kozmetici (kod pripravaka ulja, mlijeka i krema za tijelo).
Soja je vrlo korisna biljka i njeno ljekovito djelovanje vrlo je bogato.
Već kao zelena biljka može se koristiti kao hrana biljojednim životinjama, ali i kao drugo zeleno povrće u ljudskoj ishrani.
Ona je i dobra medonosna biljka, a njeno osušeno lišće, na dalekom Istoku, koristi se kao nadomjestak duhanu.
SOJA - CVAT
Energetska i mineralna vrijednost:
Soja je izvanredan (i bogat) izvor bjelančevina, a sadrži i vrijedne minerale i druge vitalne tvari. Primjerice, u Kini, u prošlosti (zbog nedostatka životinjskog mesa za mnogoljudnu zemlju), soja je spasila život milijunima Kineza.
Nažalost, u našoj zemlji soja u prehrani nema ono mjesto koje zaslužuje. Ima nade da se to ispravi jer se i naši ljudi sve više okreću zdravoj prehrani i jelu koje ozdravljuje i prevenira bolest.
Osim što je niskokalorijska namirnica, povoljno djeluje na vitkost, jer izoflavoni uječu na proizvodnju manjeg broja masnih stanica, te tako povećavaju mišićnu masu. Soja povećava metabolizam u samoj masnoj stanici, te ubrzava nivo razgradnje uskladištene masti iz masnih stanica. S druge strane, ova namirnica pruža osjećaj sitosti.
Vlakna prisutna u soji vežu masti i kolesterol iz hrane te tako omogućavaju njegovo izlučivanje iz tijela i manju apsorbciju, što pozitivno djeluje na smanjenje opasnosti pojave bolesti srca. Značajno snižava nivo LDL kolesterola (lošeg kolesterola), dok se za 10 - 20% povećava razina HDL-a (dobrog kolesterola).
Soja može biti i dobra zaštita od karcinoma. Vlakna iz soje vežu toksine, koji utječu na razvoj raka, te smanjuju rizik od raka debelog crijeva, dojke i prostate. Preporuča se ženama u menopauzi, jer izovlafoni iz soje potpomažu regulaciju hormonalne ravnoteže.
Epidemiološki dokazi ukazuju na manju učestalost osteoporoze kod populacija, u kojima se konzumira velika količina soje. Neki proizvodi na bazi soje dobar su izvor kalcija, ali učinci soje na osteoporozu ne temelje se u potpunosti na udio kalcija.
Iako velike i opsežne studije za sada nisu pokazale bilo kakav nepoželjan učinak soje na zdravlje, postoje stručnjaci, koji nisu sigurni u "svemoćnu" ljekovitost soje.
Naime, jedan američki epidemiolog je otkrio, kako mozak ljudi koji konzumiraju veće količine soje, brže stari, te da soja uzrokuje hormonalne poremećaje. Nadalje, soja se ne smije jesti u čistom obliku, jer sadrži oksalate, koji se u velikim količinama mogu u krvi kristalizirati i uzrokovati zdravstvene probleme (npr. ometati apsorbciju kalcija). S druge strane, suplementi i visokoprerađena hrana od soje mogu čak i stimulirati razvoj tumora. Stoga se preporuča konzumirati proizvode iz cjelovitog zrna soje.
Uloga soje u prevenciji mnogih bolesti glavni je predmet istraživanja mnogih znanstvenika. Kod razmatranja ljekovitih svojstava soje, polazi se od činjenice, da je ona najveći izvor izoflavona koji mogu doprinjeti zdravlju i pomoći kod prevencije i ublažavanja nekih bolesti.
Kina je jedna od glavnih proizvođača zelene soje. Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima vrijedna svojstva. Sto grama zrna zelene soje sadrži oko 22 - 25 posto bjelančevina koje su lako probarljive, 1.2 - 2 posto masti, od 58 - 60 posto ugljičnih hidrata 4.2 posto grupnih vlakana.
Ova vrsta mahunarke je bogata vitaminima A, B1, B2, C i niacinom, kalcijumom, fosforom, željezom,... Zato je prozvana „ zelenim biserom". Zelena soja dobro čuva konzistenciju prilikom kuhanja na visokim temperaturama zbog termostabilnog viskoziteta njenog škroba. U kineskoj kuhinji se često koristi škrob zelene soje za izradu posebne prozirne tjestenine.
Sve mahunarke možemo klijati, ali se najčešće klijaju zelena i obična soja. Klice zelene soje su još finiji izvor bjelančevina nego njeno zrno.
Uz to su bogatije vitaminima, a siromašnije ugljen hidratima. Npr. sadržaj vitamina C se u njima kreće u količini do 0.346 mg/g. Uobičajeno vrijeme klijanja je 4 - 6 dana, u ovisnosti od sobne temperature. Za klijanje je najidealnija temperatura od 18 - 24 °C.
SOJA - UZGOJ
Soja u kulinarstvu:
Zrelo sojino sjeme može se pržiti, peći, kuhati te podvrći vrenju. Vrenjem soje dobije se sojino mlijeko, odnosno sojino brašno iz kojeg se kasnije priređuje niz živežnih namirnica – primjerice, sojin sir te nekoliko vrsta sojinog brašna i umaka. U trgovinama namijenjenim vegetarijancima i makrobiotičarima može se naći niz proizvoda od soje, pa i polugotovih pripravaka za kuhanje.
Sojino ulje se, prvenstveno, koristi za kuhanje, zatim kao važan sastojak u proizvodnji margarina, kao ulje za salatu... Međutim, sojino ulje koristi se i u proizvodnji sapuna te za izradu firnisa i laka (koji se koriste u drvoprerađivačkoj industriji te u slikarstvu i proizvodnji nekih glazbala).
Soja se preporučuje dijabetičarima
Proizvodi od soje važne su živežne namirnice u prehrani šećernih bolesnika. U trgovinu dolazi sojino brašno (pod imenom agua brašno) kojemu je oduzet sadržaj ulja. To se brašno, uvelike, primjenjuje za vezivanje povrća kod dijetne kuhinje, kao i škrob od krumpira za pripremu dijetnih juha. Nutricionisti preporučuju sojino ulje kao obveznu živežnu namirnicu u kuhinji. Jestivo sojino ulje zdrav je i punovrijedan nadomjestak za životinjsku mast.
SOJA - LJUSPICE
Sojino mlijeko i sir:
Sojino mlijeko slično je kravljem mlijeku i u trgovinu dolazi kondenzirano ili kao mliječni prah. Ono je vrlo važno u prehrani osoba koje imaju želučane tegobe, a ne podnose kravlje mlijeko. Iz sojinog mlijeka priprema se mekani sir (japanski tofu), izvanredno jelo, koje – putem daljeg vrenja, daje takozvani sojin sir, poznat pod imenom budistički sir.
Vegetarijanci i makrobiotičari obožavaju soju:
Vegetarijanci i makrobiotičari naprosto obožavaju soju i jedu je pripremljenu na stotinu načina – od juha i glavnih jela do kolača. Soja služi kao vrlo ukusan nadomjestak za meso u proizvodima koji se jedva razlikuju od mesnih prerađevina priređenih od goveđeg ili svinjskog mesa. Sojini odresci i mljeveno sojino sjeme – u punjenoj paprici ili sarmi – prava su delikatesa. Tko se navikne na soju kao nadomjestak za meso, za mesom teško da će ponovno posegnuti.
Soja u prehrani, kao nadomjestak mesu, nije samo rezultat sažaljenja zbog ubijanja životinja (vegetarijanci), već i okretanje prema zdravoj prehrani, posebno onoj kojoj je cilj održavanje zdravlja ili ozdravljenje od neke bolesti (makrobiotičari).
Ljekovita svojstva ima zelena soja:
Biljke su u tradicionalnoj kineskoj medicini svrstane u pet grupa prema temperaturnom djelovanju: jako hladno, hladno. umjereno, toplo i vruće.
Zelena soja je uvrštena u hladnoj grupi. Prema kineskoj tradicionalnoj medicini, neke biljke djeluju u površinskim slojevima, a neke u dubini.
Uz to, svaka biljka djeluje u određenom funkcionalnom području, što se takođe mora uzeti u obzir.
Liječnici kineske tradicionalne medicine su smatrali da zrna zelene soje, njena ljuska, klice, lišće i cvijet imaju ljekovito djelovanje kao što su: protiv upale, za smanjenje otekline, poticanje lučenja mokraće, za lijepu kožu i dobar vid, za očuvanje jetre, zaustavljanje dijareje, snižavanje krvnog tlaka i kolesterola u krvi i sprječavanje arterioskleroze.
Pošto zelena soja pripada hladnoj grupi biljaka po svojstvu, ona ima sljedeće uloge:
1. Ljuska zelene soje ima svojstvo protiv toksina.
2. U vrućim danima se pije juha od zelene soje kao napitak koji djeluje protiv sunčanog udara.
Osim toga zelena soja se koristi u liječenju rane, opekotine i čireva.
Važna napomena:
Juha od zelene soje je najidealniji napitak Kineza u vrućim danima. Ali liječnici tradicionalne medicine su uputili upozorenje onima koji uzimaju tradicionalne lijekove i onima s jako slabom kondicijom. Ove dvije grupe ljudi ne mogu koristiti zelenu soju i njima je zabranjeno stalno koristi zelenu soju.
SOJA - ULJE
NUSPOJAVE:
OPREZ:
Većina "alternativnih" ali i "mainstream" medija godinama preporučuju soju i njezine proizvode (tofu, mlijeko, umake, pudinge...) kao dobru zamjenu za meso jer sadrži pravo bogatstvo visokovrijednih proteina, nezasićenih masnih kiselina, vlakana, izoflavona i drugih tvari koje obećavaju zdravlje i vitalnost.
Potrošački bum je nastao nakon što je 1999. američka agencija FDA odobrila oznaku "dobro za srce" za sojine proizvode. Štoviše, preporučili su da se svaki dan pojede 25 grama sojinih proteina (čaša sojina mlijeka ili jogurta), jer će ta količina sniziti razinu kolesterola. Preporuku je poslušalo 85 posto Amerikanaca koji vjeruju da je soja hrana vitalnosti i svaki treći je koristi.
Potrošnja soje se u Europi u ovom desetljeću svake godine udvostručuje, no o njezinim štetnim učincima u medijima se gotovo i ne piše, a među stručnjacima postoji značajno neslaganje o korisnim učincima soje.
Izazvala menstruaciju kod 4-godišnjakinje!?
Tako je Američko udruženje za srce 2006., nakon što je proučilo 22 studije o soji, utvrdilo da ona ne može spriječiti srčani infarkt, pa je FDA povukla preporuku "dobra za srce", a njemačko udruženje za dječju medicinu upozorava da davanje sojina mlijeka djeci može narušiti hormonalnu ravnotežu.
Nedavno je australski magazin “Nexus” objavio zastrašujuću priču Elaine Hollingsworth o štetnim učincima soje na zdravlje, ali i o obmanama velikih korporacija, lošoj znanosti, makinacijama u donošenju propisa... što je bacilo ozbiljnu sumnju na ovu sveprisutnu grahoricu. Autorica tvrdi da dugotrajno konzumiranje soje izaziva rak i druge za život opasne bolesti, uništava hormonalni sustav, kako ljudi, tako i životinja, te potiskuje seksualni nagon.
Jedan od glavnih krivaca zašto je soja toliko opasna krije se u činjenici što njezino zrno sadrži velike količine aluminija (u majčinu mlijeku ima od 4 do 65 ng/ml aluminija, dok dječja hrana napravljena od soje sadrži između 600 i 1300 ng/ml).
Druga opasnost proizalzi iz visoke koncentracije mangana (sojino ga mlijeko sadrži 80 puta više nego majčino) koja povećava rizik od izraženih problema u ponašanju poput ADHD-a, tvrdi prof. dr. Francis Crinelle, profesorica pedijatrije sa Sveučilišta u Kaliforniji. Za sada su samo vlasti u Velikoj Britaniji počele ozbiljno shvaćati upozorenja nezavisnih znanstvenika i razmišljati o zabrani prodaje dječje hrane na bazi soje.
Ono što bi vas odista trebalo zanimati je ODNOS SPRAM SINTETIČKE HRANE, u koju ubrajamo i sintetičku hranu sojinog porijekla. Sojine ljuskice, komadići, koncentrati, izolati i slično. I pitanje genetički modificirane soje, čije prisustvo se obično skriva svim sredstvima. Skoro da je smiješno uvjeravati da se kod nas ne koristi genetički izmijenjena soja. Živimo u svijetu, koji na mnogo načina diktira što ćemo uopće jesti, pa ni soja nije izuzetak.
