TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KORIJANDER

cvijet

Suhi plod je aromatičan.

Ljekoviti sadržaj: 1 posto eteričnog ulja (eterično ulja u većoj količini je otrovno, izaziva pijanstvo i duboki san. To ulje služi kao zamjena za bergamovo ulje), 15 posto masnog ulja, 16 posto bjelančevina, vitamin C; korijandarovo ulje sadrži linalol, pineol, borneol, limonen, geraniol...

Korijander sadrži 1-2,6% eteričnog ulja, 13-18% masnog ulja, do 56% ugljikohidrata, 12-18% proteina, 5-7% pepela i dr. Odlikuje se značajnom koncentracijom kalijuma (1267 mg/100g) i kalcijuma (709 mg/100g). Komponente eteričnog ulja korijandera su: linalol (82,9%), ?-tujen (7,9%), kuminaldehid (5,3%), terpinen-7 (4,8%), p-cimen (3,8%) i dr.

Zapadna pučka medicina koristi korijandar kao: Antimikrobik, antibakterik, antihelmetik, afrodizijak, antispazmodik, antioksidant, antidiaroik, antifungal, antiskorbut, ekspektorant, dispeptik, digestiv, karminativ, laksativ, vermifug (izvana), gubitak apetita, grčeva želuca, izostale menstruacije, krvarenja, raznih rana, slabog rada želuca, tegoba sa seksom, tegoba s disanjem, crijevima; nakon uboda insekata, ženskih bolesti, kao i za odstranjivanje parazita i nametnika iz crijeva.

U pučkoj medicini koristi za: Nadoknadu vitamina C (list), za narkotični efekt, u aroma-terapiji, u kozmetici, za umirenje i slično.

Kao namirnica - za aromatiziranje likera, rakija, hrane...

Osim što poboljšava aromu mnogih jela, korijander je odličan lijek za probavne smetnje. Naime, sjemenke korijandera koriste se za ublažavanje grčeva i nadutosti. Korijander sadrži eterična ulja koja se koriste u industriji parfema.[...]

Nastavi dalje...

MAK DIVLJI

mak
Porijeklom je iz Bugarske i Turske, mak turčinak srodnik je orijentalne vrste maka. U Egipatskim grobnicama nađen je cvijet maka. U Grčkoj i Italiji koristili su se mladi listovi za pripremu salata sve do 16. stoljeća. Mak je jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visine do 60 cm, obrasla gustim dlačicama. Perasto iscijepani listovi su jajoliki.

Cvijet je jarkocrven, svijetlocrven ili bijel, a čim se rascvate i uspravi, odbaci latice. Latice cvjetova se suše i od njih se spremaju sirupi i čajevi, koji se koriste u narodnoj medicini za smirivanje kašlja, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika, pluća, kroničnog bronhitisa i astme. Krunićni listići cvijeta poboljšavaju probavu, smiruju grčeve i bolove u želucu te zajedno sa sjemenkama pomažu kod depresije i nesanice.

Koriste se i za bojenje vina i rakije.

Sjemenje se koristi kao začin za posipanje peciva i kolača, a sjemenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele. U narodnoj medicini koriste se za liječenje oboljenja i smetnji sa dišnim organima, želucem i liječenje duševnih bolesti.[...]

Nastavi dalje...

DRAGOLJUB

cvijet

Moda nije rezervirana samo za odjeću. I kod ljubitelja biljaka postoje biljke koje su, ovisno o sezoni, popularne ili manje popularne. Osim ruža koje su, kao i dijamanti, uvijek popularne, ostale biljke s vremena na vrijeme dolaze u modu. Jedna od retro biljaka koje su opet postale in je dragoljub ili potočarka.

Zapadna pučka medicina koristi dragoljub za liječenje: angine, bronhi­tisa, groznice, gljivičnih infekcija, bole­sti bubrega, infekcija respiratornih orga­na, mjehura i mokraćnih putova, infekcija uzrokovanih streptokokom i stafilo­kokom, iritacija kože, prehlade, upalnih stanja usta, za pražnjenje crijeva.

Jestivi delovi biljke su: listovi, cvetovi, pupoljci i semenke. Ovi dijelovi imaju poseban, oštar miris i okus.

Koristi se kao: Afrodizijak, antibakterik, antibiotik, antikarcinomik, antiseptik, antiskorbut, depurativ, diuretik, ekspektorant, emenagog, laksativ, mikocid, stimulans.

Poseban okus daju kajgani i omletu. Mlade sjemeke imaju intenzivniji okus. Usitnjene se mogu dodati tartar sosu, kao zamjena za hren.

U Nemačkoj stavljaju u ocat čvrste cvjetne pupoljke i nedozrele zelene plodove i upotrebljavaju kao pikantan začin.[...]

Nastavi dalje...

ZOB

zob
Zob je biljka koja se ubraja u porodicu trava. Klasići zobi sadrže 2 do 6 cvjetića. Nalaze se na raširenoj metlici na vrhu stabljike. Zrna su obavijena pljevom, nesraslom sa zrnom, po čemu se zob razlikuje od drugih žitarica (pšenice, ječma i raži).

Od vitamina mekinje zobi sadrže vitamine B kompleksa, tiamin (1,2 mg), riboflavin (0,2 mg), niacin (1 mg), pantotensku kiselinu (1,5 mg), vitamin B6 (0,1 mg), folna kiselina (31,2 mg, što čini 15% RDA), kolin (32 mg što čini 6% RDA), betain (19,6 mg), vitamin K (3,2 µg). Zobene mekinje na 100 g sadrže 10,6 g dijetalnih vlakana i 180 µg luteina i zeaksnatina.

Za pripremu doručka i raznih slastica najčešće se koriste zobene pahuljice i klice. I na kraju, zob je idealna namirnica za bolesnike i ljude koji se oporavljaju od bolesti, budući da je lako probavljiva, bogata vitaminima (A, B1, B2, B3, B5, B6, E) te uspostavlja ravnotežu elektrolita.

Zob je izvrstan izvor vlakana, omega-3 masnih kiselina, tiamina, željeza, beta glukana i antioksidansa avenantramida. Ova izuzetno zdrava žitarica pomaže u snižavanju lošeg kolesterola, visokog krvnog tlaka i poboljšava imunitet. Redovito konzumiranje zobi može spriječiti dijabetes tipa 2 i rak dojke, posebno u kombinaciji s voćem.

Zob je odličan izvor ugljikohidrata koji pomaže sportašima u izdržljivosti jer povoljno djeluje na metabolizam 45 minuta do 1 sat nakon obroka. Zrna se zobi ponekad prepisuju za razna živčana oboljenja, djeluju kao blagi antidepresivi, lagano podižu razinu energije u slučaju iscrpljenosti kod oboljelih od multipleskleroze, kronične neuralgije i nesanice.[...]

Nastavi dalje...

MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...

LEĆA




LEĆA

Latinski naziv: LENS ESCULENTA MOENCH

Narodni naziv: leće, lećica, leća, rogačica, sočivica, sočivo, soška.

Sinonimi: Ervum lens L., Cicer lens Willd., Lathyrus lens Bernh., Lens culinaris Med., Lens sativa Hell., Lens vulgare Delabr., Vicia lens Coss Germ.



Opis biljke:

Biljka ima jednu ili razgranatu stabljiku visine 15-75 cm sastavljenih listova. Cvjetovi su bijele, ljubičaste ili svijetloplave boje, a iz njih se razvijaju mahune, koje sadrže 1-2 sjemenke.

Sitnosjemena leća ima sitne do srednje velike mahune sa sjemenkama promjera 3-6 mm, a krupnosjemena podvrsta ima krupne plosnate mahune i plosnato sjeme promjera 6-9 mm, raznih nijansi. Kod nas se najčešće kuha smeđa leća, a može se naći i zelena, narančasta i crna.

Leća - (lens esculenta) je sočivo na kojem su se odgojile mnoge generacije na Mediterana.

To je mahunarka koja potječe iz zapadne Azije odakle je donesena u Sredozemlje.

Uzgajana je još u mlađe kameno doba.

Danas se najviše uzgaja u Sredozemlju, Americi, Indiji i Bliskom Istoku.

Ubraja se u grupu zrnatih mahunarki poput graha, graška, boba i slanutka.

Poznato je oko četrdesetak sorti, koje se razlikuju bojom, veličinom i oblikom.


LEĆA - DETALJI



Povijest:

O leći se govori i u 25. poglavlju Knjige Postanka. Kad je Jakov skuhao varivo od leće naišao je njegov brat Ezav iscrpljen od poljskog rada. Vidjevši ono toplo varivo reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga toplog variva da pojedem, jer sam izgladnio…." - A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!"

Naime u patrijarhalnoj obitelji prvorođeni sin imao je povlašteni položaj koji ga je smještao na prvo mjesto među braćom, a time i nasljednikom očevim, što je značilo da ima pravo na dvostruko nasljedstvo. Jakov i Ezav bili su blizanci, a prvorođeni se smatrao onaj koji je prvi iz majčine utrobe izašao na svjetlo dana. A to je bio Ezav. On je dakle imao prednost prvorodstva. No, osjećajući se iscrpljenim, pred varivom od leće odbacio je svoju prednost rekavši Jakovu: "Evo me skoro na samrti, što će mi prvorodstvo". Pod prisegom je odustao od povlastice u Jakovljevu korist da bi mu ovaj dao tanjur kuhane leće.

Leća se javlja već na slikama u grobovima faraona. A pronađena je u egipatskim piramidama koje su stare oko 4200 godina. Zakopavali su je skupa sa faraonom kao hranu za faraona i za božanstva. U Louvreu, u Parizu izložena su tri leće podrijetlom iz egipatskih grobova. Katon je učio Rimljane kako da uzgajaju i kuhaju leću sa octom. Stari su Židovi leću jeli u trenucima žalosti, a u Toskani je leća također bila metafora za pogrebne prigode.

Energetska i nutritivna vrijednost:

Odličan je izvor različitih minerala, B vitamina te proteina (100 g osušene leće osigurava 48% proteina i 46% vlakana od preporučenih dnevnih potreba), a gotovo da ne sadrži masnoće. Bogata je i željezom. Leća je poznata kao energetski vrijedna namirnica (338 kcal na 100 g).

Ova je mahunarka veoma praktična za upotrebu, lako se priprema i odličan je izvor mnogih hranjivih tvari. U prošlim vremenima je leća zauzimala važno mjesto u svakidašnjoj prehrani. Poznata je kao namjernica bogata energijom i to zbog visoke koncentracije B vitamina pomiješanih sa ugljikohidratima. Ta svojstva je čine idealnom namjernicom za fizički aktivne osobe kao što su sportaši ljudi koji rade teške fizičke poslove.

Za razliku od nekih vrsta mahunarki kao što su npr. soja, kikiriki i slanutak, leća je siromašna mastima. Sadrži značajne količine vitamina i minerala. Odličan je izvor tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka. Dobar je izvor riboflavina i niacina, i osrednji izvor folata i kalcija.

Ugljikohidrati iz leće se postepeno otpuštaju u krv nakon obroka, zahvaljujući svom složenom sustavu i prisutnim vlaknima, tako da se čovjek i po nekoliko sati nakon obroka još uvijek osjeća snažnim i sitim. Osobama koje povremeno imaju napade hipoglikemije se preporuča češće konzumiranje leće.

Osim vitaminima bogata je i mineralima naročito željezom. Što se tiče bjelančevina, ona sadrži velike količine lizina koji nedostaje žitaricama, a siromašna je metioninom, triptofaninom i cisteinom kojima one obiluju. Zato je jako dobro kombinirati leću sa različitim žitaricama u istom obroku, čime dobivamo odličan, sveukupan i uravnotežen sastav aminokiselina. Ako pustimo preko noći da leća proklija sa tim raste količina vitamina C kao i skupine vitamina B. Tako dobivene klice mogu se spremati u raznim jelima, u juhama, gulašima i sa salatom. Ako leću prilikom kuhanja pustimo da se raskuha možemo je pridodati raznim biljnim juhama kojima ona daje puniji okus i gustoću.

Leća u uprimjeni:

Unatoč svim tim njenim svojstvima zadnjih godina njen uzgoj je cijeloj Europi opao. Mijenjaju se načini života, tako u prehrani dolazi do promjena.

Sa druge strane u Indiji i Pakistanu leća zauzima vrlo važno mjesto u prehrani. Osim u prehrani upotrebljavaju je i za gnojidbu, da bi se poboljšala kvaliteta tla koje je oskudno dušikom.

U tekstilnoj industriji škrob leće upotrebljava se zbog stabilnog viskoziteta tvari na velikoj temperaturi. U Italiji na jugu zemlje je rado jedu baš kao i na našem području.

Na sjeveru Italije slabo znaju za leću i slanutak, jedino se konzumira u obiteljima i restoranima čiji vlasnici imaju porijeklo sa juga zemlje. U zadnje vrijeme situacija je malo drugačija zahvaljujući dućanima zdrave hrane koje nude sve vrste sočiva. Proizvodnja leće opala je i zbog loše usmjerenosti poljoprivredne politike. Naše područje je idealno za uzgoj leća koja se može konzumirati tijekom cijele godine. Kad bi se poradilo na uzgoju tog sočiva ne bi nam bilo potrebno uvoziti velike količine iz drugih zemalja Sredozemlja.

Kulinarska primjena:

Uz druga sočiva naše none su je čuvale u dobro zatvorenim škatulama gdje je bila sigurna od vlage i nametnika. Kuhale su je tijekom cijele godine.

Za vrijeme posta skuhana leća predstavljala je cjelokupni obrok u siromašnim obiteljima. Ta krepka i gusta juha često je bila na pjatu težaka. On ju je rado jeo, jer davala je potrebnu snagu i osjećaj sitosti.

Kod nas se najčešće kuha smeđkasta leća, a može se naći zelena i narančasta.

Tradicionalno se spravljala sa maslinovim uljem, dvije tri pice česna i jednom patatom izrezanom na kockice. U zadnje doba dodaju mrkvu, pastu, luk, kobasice ili drugo suho meso. U prijašnja vremena tako spravljena leća bila je rijetkost jer se suho meso čuvalo za druge prigode.

Leća je uvijek simbolizirala post, skromnost i umjerenost. Bez obzira što je ta mala zrnca ostavljaju dojam mizerije, trebali bi je obavezno nuditi po restoranima u izvornom skromnom obliku. Naprosto kao da se sramimo ponuditi leću sa kojom se ostale Mediteranske zemlje itekako ponose. U Francuskim i Portugalskim restoranima je obavezno uvrštena u jelovnik. Stoga bez imalo srama ponudite juhu od leće jer to je naše tradicionalno jelo.

LEĆA - CVAT - SJEMENKE



Primjena u pučkoj medicini:

leća se kuha u vodi da nastane kaša pa je pomiješana s medom lijek protiv glista kod djece.

Leća kuhana u octu, zdrobljena u kašu i nanesena na ekceme, čireve i otekline, liječi upalu na tim bolnim mjestima.

Leća se kuha u vodi i tako dobivena juha pospješuje stolicu, naročito ako se tome primiješa malo maslinova ulja.

Kod bolova izazvanih reumatizmom i gihtom pomoći će ugrijani prah od leće, kojeg treba usuti u platnenu vrećicu i položiti na oboljelo mjesto.

Ljekovitost:

Leća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni kolesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.

Topiva vlakna snižavaju razinu glukoze i kolesterola u krvi, čime smanjuju potrebu za inzulinom kod osoba oboljelih od dijabetesa.

Netopiva vlakna pospješuju probavu i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u probavnom sustavu, te na taj način smanjuju rizik od raka debelog crijeva.

Visok sadržaj vitamina B-kompleksa povoljno utječe na živčani sustav, a visoki sadržaj željeza pomaže u sprječavanju slabokrvnosti.

Kupovanje i čuvanje:

Leća su uvijek kupuje u suhom obliku (smeđa, zelena, narančasta) u rinfuzi ili u dućanima u pakiranju od 500 g. Prilikom kupovine provjerite da nema pokazatelja vlage, prisustva insekata, te da su sjemenke cijele.

Čuvajte je u hermetički zatvorenoj posudi na hladnom, suhom i tamnom mjestu do 6 mjeseci.

LEĆA



Recepti:

SIROMAŠNA JUHA OD LEĆE:

1 šalica leće

1/2 šalice ječma (umjesto ječma može se staviti zob)

1 veća mrkva

1 korijen peršina

1 luk

3-4 česna češnjaka

sol, papar, lovorov list, crvena paprika ljuta ili slatka, prema ukusu

Neobavezni sastojci: (U prijevodu - pokupiti po malo od svakojakog povrća kojeg imate u hladnjaku:

1 komad poriluka od cca 15 cm

1/2 svježe paprike

1/2 rajčice

komadić celera (korijen)

nekoliko tvrđih listova brokule

nekoliko tvrđih listova cvjetaće

čuperak zelenog peršina

malo kurkume

malo suhog bosiljka

Sve povrće sitno nasjeckati. U pretis lonac ubaciti opranu leću i ječam, dodati sve usitnjeno povrće, lovor, sol, crvenu papriku i ostale začine. Zaliti vodom. Paziti da vode bude dovoljno, jer ječam jako poveća obujam, da se ne bi dogodilo da se sadržaj pretvori u žgance. Kuhati pod pritiskom cca 35 min. računajući od trenutka kad prvi put zapišti. (Paziti da lonac ne otvarate dok je pod pritiskom, treba ga prije malo ohladiti. Ali to već sigurno i sami znate :) Kad je kuhano, provjeriti gustoću, ako je potrebno doliti malo vode ili nekih začina, još malo prokrčkati i može se servirati.

SALATA OD SOČIVA

Sastojci: 20 dag leće, 2 male glavice luka, 1 svežnjić majčine dušice (timijan), lovorov list, 1 svežnjić peršina, sol, papar, ulje, ocat

Priprema:

Leću proberite, operite u cjedilu pod mlazom hladne vode i stavite je močiti preko noći u posudu s mlakom vodom. Sutradan je ocijedite, dolijte svježu vodu i u nju stavite glavicu luka, lovorov list, pola svežnjića peršina i majčinu dušicu. Kuhajte dok ne omekša pazeći da se ne raspadne. Procijedite, izvadite začine i istresite je u zdjelu za salatu. Posolite i popaprite po okusu i začinite uljem i octom.

Prije posluživanja salatu pospite sjeckanim peršinom i kolutićima luka.

LEĆA



NUSPOJAVE:

U nekim slučajevima izaziva nadutost trbuha i abdomena.



molimo pročitati izjavu