Recite vodi da ste zdravi i uvijek ćete biti zdravi. Recite joj da ste ljuti i postat ćete ljuti. Šta god da joj kažete, voda će zapamtiti i tako će i biti.

A ako uzmete u obzir činjenicu da ste sazdani od vode, da ste jedna velika spužva natopljena vodom, shvatit ćete koliko je važna nevjerojatna sposobnost njezinih molekula da PAMTE. I...naravno, ovisi o kvaliteti vode koju imate u sebi i kojom ste okruženi, ovisit će i kvaliteta vašeg života.

Ovo je relativno novo saznanje za suvremenu znanost.

Tek pojavom mikroskopa i fotoaparata došlo se do dokaza o "veličini" vode i njenoj moći. Još dvadesetih godina prošlog stoljeća grupa znanstvenika je tvrdila da je voda "živa", da ima svoj život i smrt i da, ako se sa njome nepravilno postupa, ona se može i razboliti i svoje bolesno stanje prenijeti na sva živa bića. Danas se svako može svojim očima uvjeriti kakvu transformaciju doživljavaju molekule vode ukoliko "slušaju" Mocarta ili heavy metal, ukoliko izvjesno vrijeme "provedu" pored novorođene bebe ili teškog bolesnika.

A, kakvu tek promjenu dožive ukoliko joj kažete "hvala" ili "ubit ću te!" Vrijeme je da promjenite svoj odnos prema vodi. Vrijeme je da prihvatite činjenicu da kvaliteta vašeg života ovisi o vašem pristupu vodi, vašim riječima i mislima. A, u tome će vam pomoći jedno veće istraživanje japanskog znanstvenika Masaru Emota koji se bavio različitim vanjskim utjecajima na vodu – od zagađenja do riječi, misli, glazbe, pa i molitve. Izdao je i knjige Poruke skrivene u vodi i Istinska moć vode.

U dijelu istraživanja, čaši sa destiliranom netretiranom vodom puštao je različitu glazbu po nekoliko sati. Nakon smrzavanja molekula, sa svojim timom je napravio fotografije i primjetio nevjerojatne promjene. Molekule vode koje su bile pod "tretmanom" klasične glazbe, promjenile su svoj oblik i transformisale se u kristale savršenog oblika sa predivnim baroknim ukrasima, savršenih dimenzija, dok je utjecaj heavy metal glazbe od molekula stvorio formu bez proporcija, gotovo neugodnu za gledanje.

Kada razmišljamo o Indijancima uvijek se nameće ista slika: duga kosa, perjanice, ratničke boje i tomahavk.

Ali, ovaj ponosni narod je mnogo više od toga, magično privlačan i duboko duhovan.

Američka vojska je Indijance regrutirala kao "tragače" od vremena kolonijalnih ratova, a potom su korišteni za pronalaženje naselja i zimovališta vlastitog naroda zbog čega su smatrani izdajnicima, jer rezultat je bio tisuće ubijenih i masakriranih žena, djece i staraca.

Za vrijeme građanskog rata su sudjelovali na obje strane, a tokom II svjetskog rata jezik Navaho Indijanaca korišten je za šifriranje poruka između komandi američke vojske jer ih neprijatelj nije mogao protumačiti, te su se Indijanci u tom ratu našli u ulozi telegrafista.

Opće je poznato da indijanski ratnici svojim neprijateljima "skidaju skalp", ali razlog je malo poznat.

Oni, naime, smatraju da je kosa izvor snage i moći, i da je njen gubitak znak da je Veliki Duh (Manitu) napustio dotičnog pojedinca.

Kada su se pripremali za bitke, Indijanci su dijelove kose oko lica, ili svu kosu, uplitali u pletenice koje su umotavali kožnim trakama i u njih uplitali pero sokola da neprijatelj ne bi mogao da ih uhvati za kosu i tako im oduzme moć.

Osvojeni skalpovi su označavali pobjedu, kako nad tijelom, tako i nad duhom protivnika koga bi skalpiranjem obeščastili.

Američkoj vojsci, kada ih je regrutirala, nije smetala duga kosa indijanskih pitomaca, ali se to, nakratko, promijenilo tokom rata u Vijetnamu, zbog pokušaja vojske da "uniformira" izgled američkih vojnika. Od toga se odustalo bez objašnjenja, a razlog se držao u tajnosti.

Tek nedavno se u javnosti pojavila informacija koja baca novo svjetlo na ove događaje.

Nakon smrti svog supruga, koji je bio vojni psihijatar u ustanovama za brigu o vijetnamskim veteranima i radio sa bivšim vojnicima koji su liječeni od PTS-a (posttraumatskog sindroma), sada već devedeseto godišnja žena, iznijela je u javnost studije na kojima je radila američka vojno-medicinska služba, pa tako i njen suprug.

Kada je pregledala muževljev materijal i bilješke, ova hrabra žena je procijenila da te informacije trebaju biti dostupne javnosti.

”Sjećam se večeri kada je moj suprug došao kući noseći debelu fasciklu sa oznakom "povjerljivo". Unutra su bile stotine strana povjerljivih studija sa vladinim pečatima. Bio je šokiran sadržajem, a ono što je pročitao zauvijek mu je promijenilo život.

Od tog dana, moj konzervativni, razumni suprug, pustio je kosu i bradu i više je nikada nije šišao. Od vojnog vrha je tražio, i dobio, odobrenje za sebe i svoje suradnike da im se dozvoli da zadrže dugu kosu i bradu."

O čemu je zapravo riječ?

Naime, tokom rata u Vijetnamu, specijalne jedinice su poslale posebno obučene ljude da pretraže indijanske rezervate i sakupe mlade ljude koji pokazuju sposobnosti da se lako i brzo kreću po nepoznatom i neprijateljskom terenu.

Prije nego što su im se obratili, pažljivo su ih popisali i uveli u registar kao "eksperte u traganju i preživljavanju". Jednom kada su popisani, počela je njihova regrutacija, a onda se dogodilo nešto nevjerojatno.

Nakon što su, po pravilima vojne službe, ošišani, svi do jednog su izgubili sposobnosti zbog kojih su, na prvom mjestu, regrutirani. Skupi i mukotrpni treninzi i obuka pokazali su se uzaludni.

Kada su upitani da objasne zašto ne mogu da ispune zahtjeve, stariji regruti su odgovorili da nakon šišanja više ne mogu da "osjete" neprijatelja, da više ne mogu da pristupe svom "šestom čulu" i da im je intuicija nepouzdana, te da ne mogu čitati znakove, niti vladati duhovnim čulima.

Tako je institut za testiranje regrutirao nove Indijance tragače, dozvolio im da zadrže dugu kosu i upario ih po dvojicu sa istim rezultatima testova, a zatim bi jednom bilo dozvoljeno da zadrži kosu, dok je drugi ošišan.

Tada bi testovi bili ponovljeni. Pokazalo se da su oni koji su zadržali dugu kosu uspješno ponovili test, a da su, baš svaki put, oni sa ošišanom kosom potpuno zakazali.

Evo kako je tipičan test izgledao: dugokosi regruti spavaju u šumi dok im se prikrada naoružani neprijatelj. Ubrzo ih budi jak osjećaj da se primiče opasnost, oni ustaju i nestaju u šumi mnogo prije nego što neprijatelj stigne na njihovu lokaciju.

Nakon toga jedan od dvojice regruta dobiva vojničko šišanje i identičan test se ponavlja. Rezultat je pokazao da je dugokosi regrut na isti način ustao i izbjegao neprijatelja, dok drugi uopće nije osjetio opasnost i bio je savladan.

U dokumentima instituta za istraživanje i testiranje tragača stoji preporuka da se svim indijanskim tragačima OBAVEZNO ostavi duga kosa.

Ono što studija američke vojno-medicinske istraživačke službe zaključuje je sljedeće: "Kosa je produžetak nervnog sistema i ispravno je smatrati da su to ekstrasenzorni nervi, vrsta visoko razvijenih "antena" koje prenose ogromnu količinu informacija moždanom sistemu, limfnom sistemu i neokorteksu".

Ne samo kosa, već i brada ili brkovi također emitiraju energiju iz mozga u vanjsko okruženje. Šišanjem kose je faktor koji doprinosi poremećaju ravnoteže u lokalnom eko-sistemu. Također, šišanje je faktor koji izaziva tenzije u međuljudskim odnosima svih vrsta, kao što dovodi i do seksualne frustracije.

Kada tražimo razloge za poremećaje svijeta u kome živimo i kada se zapitamo gdje to griješimo, možda nam odgovor svakog jutra daje naš odraz u ogledalu. Indijanci to oduvijek znaju, kao i sve stare kulture i civilizacije… pa i ova naša.

Izvor: vestinet.rs

Dali je slučajno da u povijesnoj (biblijskoj) prići o velikom vođi, Samsonu i Dalili, moć Samsona leži upravo u njegovoj dugoj kosi?

Što gel, krema, vosak, pjena, šamponi, lak za kosu čine našoj kosi?

Da bi zarađeni novac volio Vašu kuću, onoga dana kada dobijete plaću ne treba trošiti niti jednu kunu. Cijela plaća mora prenoćiti kod kuće. Neki čarobnjaci životne mudrosti savjetuju da treba sačuvati godinu dana krupnu novčanicu, koja će se, tvrde oni, "napuniti" vašom energijom i počet će privlačiti prema sebi novac.

Novca neće biti: ako zviždite u sobi i mrvice sa stola čistite rukom.

Ne valja posuđivati susjedi kruh i sol - sigurnost (u novcu) tada može napustiti vašu kuću i otići u drugu. Da bi u kući bilo novca, metlu treba postaviti ručicom na dolje.

Povišicu plaće najbolje je tražiti u srijedu po danu.

Ne posuđujte od drugih novac u ponedjeljak, nemojte posuđivati drugima u utorak i ne vraćajte dug u petak. Davati i uzimati posudbe obvezno ujutro, zato što bilo kakve operacije s novcima u večernjim satima vode u propast. I trudite se nikada ne tražiti posudbe, a češće dajte jer vi tada "kao" da programirate novce da vam se vrate.

Džepove odjeće koja se van sezone ostavlja u ormar, napunite sitnim papirnatim novčanicama.

Novac ne voli probušene džepove ili otpalu dugmad.

Nikada ne držite novčanik prazan, neka u njemu bude makar sitniš u kovanicama. Sav novac mora biti glavnom stranom okrenut prema gazdi. U najmanjoj pregradi čuvajte najsitniju novčanicu savijenu u trokut. Također u novčaniku treba biti i "sretna novčanica" (prva zarađena ili dobivena od dobrog čovjeka ili od nekog uspješnog posla i sl.).

Tu novčanicu ne valja potrošiti - ona je amajlija sigurnosti. Inače novac neće dolaziti u vaše ruke.

Novac zarađen kockanjem ili igrama na sreću, zarađen nepošteno, nađen, pocijepan itd. ne donosi sreću i zato ga ne treba zadržavati u novčaniku.

Podijelite ga sirotinji ili brzo potrošite.

Nakon pročitanog, vjerojatno razumijete da je novac vrlo lako izgubiti, ali ga nije teško ni privući k sebi. Da ne biste izgubili novac pridržavajte se više izloženih pravila.

Jednako tako, da bi privukli novac pošaljite ovaj tekst svojim prijateljima i novac će krenuti k vama, zato što samim tim pokazujete novcu da vam je drag.

Jedna od tih većih promjena je i ta da je hrvatski jezik 21.06.2011. postao Sveti jezik.

Prije bilo kojeg daljnjeg objašnjenja odmah da razjasnim jednu stvar, a to je da to nema nikakve veze sa patriotizmom, nacionalnom sviješću ili slično :-) Do sada se znalo da postoje ili su postojali, jer neki su zaboravljeni, 5 Svetih jezika. To su egipatski, hebrejski, kineski, tibetanski i sanskrt. Tibetanski i sanskrt su dobro očuvani, dok hebrejski i kineski su pretpostavljam s vremenom podosta modernizirani i promijenjeni, što znači da su izgubili dosta u svojoj snazi i energiji. Iako konkretno za hebrejski, barem što se tiče hebrejskog pisma, znam da i dalje nosi ekstremnu svjetlost i snagu.

Svaka epoha ima jedan Sveti jezik koji je bitan za to doba. Postavlja se pitanje što je to uopće Sveti jezik? Svi koji ste možda već upoznati sa indijskim tj pravilnije sanskrtskim mantrama, znate da one imaju određenu snagu i sa njihovim ponavljanjem možete izazvati određenu željenu promjenu u svojoj svijesti pa tako i u vanjskom svijetu, ovisno koju mantru koristite. Razlog zašto one uopće imaju tu snagu, je taj što je sanskrtski jezik kodiran Božjim Svjetlom. Tako da kada izgovorite neku sanskrtsku riječ imate trenutačnu manifestaciju te energije i oblika. Ovisno o vašoj unutarnjoj spiritualnoj snazi, usklađenosti sa samom mantrom, brojem ponavljanja itd.. rezultat se brže ili kasnije manifestira do željene razine efektivnosti. Kod nekih je potrebno svakodnevno mantranje dok neki mogu postići rezultat sa nekoliko ili čak jednim ponavljanjem. Snaga i efikasnost mantre također ovise i o snazi svake pojedine mantre.

Za današnje (novo) doba, sudbinski je predviđeno da hrvatski postane Sveti jezik. Postoji više razloga. Možda ste jedan od onih koji su na neki način znali da se nešto posebno zbiva na našem području, ili ste bar sumnjali, s obzirom na silne, ali i pomalo oskudne najave raznih prosvijetljenih učitelja, rinpochea, avatara, ezoteričara, antropozofa i slično u prošlosti da se nešto posebno zbiva, ili će se zbiti u našoj zemlji.

Već odavno smo postali svjesni da u našoj zemlji ima puno spiritualnih ljudi i kada usporedimo to sa drugim zemljama u svijetu, razlika je primjetna, ali smo si svi nekako to objašnjavali, kao jednostavno smo se tako inkarnirali baš ovdje svi na jednom mjestu, ili takav smo narod i slično, međutim postoji jako bitan razlog.

U budućnosti će se događati razne, kako geološke, pa tako i ostale promjene na samoj planeti, i Hrvatska će zbog svog geografskog položaja biti najzaštićenije mjestu na planeti. Pošto se Božja providnost brine za sve, tako i za daljnji razvoj i evoluciju ljudske svijesti, tako su se s razlogom mnoge duše koje osjećaju poriv za spiritualnim razvojem izabrale inkarnirati u Hrvatskoj.

Puno je raznih spiritualnih učitelja koji su govorili i najavljivali stvari tipa da smo mi svi ovdje bliže svom duhovnom putu, da će stranci u budućnosti koji će htjeti spiritualno napredovati trebati učiti hrvatski, također je našim ljudima prije par godina rečeno kod Sai Babe da novi val duhovnosti kreće od ovuda i slično.

Kodiranju hrvatskog jezika u Sveti jezik i njegovog spajanja na Izvor, prethodilo je spuštanje i usidrenje zelene gajalame (prane, energije) na Zemlju, u svijest cijele Zemlje i u svijest čovječanstva, koja je zadnji puta bila usidrena na Zemlji prije više tisuća godina. Njene kvalitete su ljubav, suosjećanje, milosrđe itd..

To se sve nije dogodilo samo tako. Na tome se radilo već nekih mjesec, ako ne i više prije tog konačnog spuštanja. Tako nešto uvijek ima svoj Božanski blagoslov i svrhu. Nekoliko prosvijetljenih učitelja sa Tibeta i jedna prosvijetljena učiteljica iz Hrvatske intenzivno su radili na tome, zajedno sa svom mogućom pomoći od strane spiritualnih/uzašlih majstora sa spiritualnog/unutarnjeg plana. Ovdje naglašavam da se to ne bi moglo dogoditi bez Božjeg vodstva i blagoslova. Znači nije se našlo par spiritualnih entuzijasta koji su malo slali svjetlost na naš jezik :-).

Cijeli hrvatski jezik sa svim slovima i slogovima je kodiran i povezan sa Izvorom, tako da kada sada pričate, pišete ili čitate, imajte na umu da koristite Sveti jezik koji ima svoju ne samo svetost, već i ogromnu snagu. Sličan efekt će imati i svi srodni jezici u regiji, ali ne sa tolikom snagom jer je konkretno na hrvatskom jeziku obavljena glavna i najjača svjetlosna promjena.

Sada kada npr. molite molitve na našem jeziku ili čitate afirmacije, snaga koju imaju i svjetlost koju stvaraju je kao da čitate Vedske tekstove na sanskrtu ili neke druge svete tekstove na drugim svetim jezicima. To omogućava ogromni duhovni razvoj i boljitak na svim razinama, ali također imajte na umu da je sada preporuka da još više nego prije kontrolirate što izlazi iz vaših usta i vaših umova. Pazite na svoje riječi i svoje misli. Čitajte knjige, gledajte filmove i emisije samo koje oplemenjuju vaš um i nemojte trovati vašu svijest i podsvijest sa informacijama i energijama koje nisu za vaše najviše dobro.

Imajte na umu da su vaše riječi sada moćnije nego prije i da sa tim snosite i veću odgovornost za sve što mislite, govorite i radite.

Možda ste već i sami imali vlastita iskustva, ne znajući ništa o svemu ovom i osjetili neku lakoću dok pričate pozitivne stvari i osjetili emocionalnu nelagodu ili čak fizičke bolove u određenim dijelovima tijela dok ste pričali ili prepričavali nešto loše o sebi, drugima ili svijetu. I prije ako ste obratili pažnju, mogli ste osjetiti ovakve senzacije, samo možda one nisu dolazile toliko brzo jer naš jezik nije imao sadašnju snagu ili ih niste bili uopće svjesni.

Ovo su samo neke od elementarnih informacija koje smo vam dali sa namjerom da se upoznate sa nedavnom promjenom koja je od tolike važnosti ne samo za nas koji smo sudjelovali u tome ili za sve ljude u našoj zemlji, već i od važnosti za cijelu planetu pa čak i za cijeli svemir.

Iako je ova informacija već rečena jako puno ljudi u više naših gradova,u potpunosti sam svjestan da velik broj ljudi koji budu čitali ovaj tekst, neće povjerovati niti jedan posto od onoga što je ovdje rečeno, ipak sam odlučio staviti ovaj tekst na FB, kako bih pomogao onim ljudima koji rade na sebi da osvijeste sadašnju snaga svojh riječi, pozitivnih i negativnih i pomogao im da uđu još dublje u transformaciju svoje svijesti, a da onima koje ne rade na sebi i nisu na spiritualnom putu ovo bude barem jedna motivacija da krenu korak dalje u transformaciji svoga karaktera i zapitaju se ili počnu osvještavati kakve misli, osjećaje i riječi tako vjerno njeguju u sebi.

Znamo što je sveto. Prisustvo Božanske Energije u svojoj čistoći. U čistoći kakva je Bog, On se može spustiti, objelodaniti u svojoj velikoj snazi i moći.

Predpostavljam da je u hrvatskom narodu prevagnulo Svjetlo, te se TA božanska Milost Svetosti može izlijevati i preko Hrvatskog jezika.

Prateći događaje i Poruke zapisane preko Mirte za Hrvatsku još od davne godine u Međugorju, i obećanje da je Hrvatski narod izabrani narod od cijelog svijeta u ovom konačnom dobu preobrazbe, ništa me ne ćudi da je Hrvatski jezik – postao Sveti Jezik.

Nije bitno narječje niti pravopis, nije bitan način izgovorene riječi, već Vibracija Svjetla koja oživljava i daje se preko te riječi.

Bit je čisto srce!!!

Vile ljudima čine dobro, ali i zlo, vole, ali i mrze. Koga vole, vole ga cijeloga života, te mu daruju sreću, no... omrznu li koga, mrze ga tijekom cijeloga života, pa mu donose nesreću.

Dakle, odmah na početku trebam objasniti naslov: "niti dobre niti loše". Tim zapisom želim skrenuti pozornost da postoje dobre i loše vile, a među njima tanka je crta razlike, jer vile zapravo ne razlikuju dobro i zlo, a njihova ćud ponekad je naopako izražavana.

Evo sada nekoliko primjera neshvatljive ćudi vila. Naime, vile jako vole društvo mladih i zgodnih mladića. Vole se s njima upuštati u svakojake igre, a pri tomu ne prežu ni od seksualnog čina. Međutim, ako bi se mladić pohvalio da je vodio ljubav s vilom, osveta vila bila bi strašna i one bi jednostavno izludjele tog mladića. Jednostavno zapisano po Athumanunhu - vile ljudima čine dobro, ali i zlo, vole, ali i mrze. Koga vole, vole ga cijeloga života, te mu daruju sreću, no, omrznu li koga, mrze ga tijekom cijeloga života, pa mu donose nesreću.

No, bez obzira na njihovu prevrtljivu ćud, vile jako vole pomagati slabijima i sirotima, jednostavno mrze nepravdu, nikada ne zaboravljaju kada im ljudi pomognu i na dobrotu uvijek odgovaraju dobrotom, a na zločestoču pak uvjek zločesto. Vile posebno vole ulaziti ljudima u snove (vile sanajrice – po Athumanunhu) i u snovima ljudima ostavljati razne slike i poruke. Isto tako vile ponekad vole i posvađati ljude (vile posvađuše – po Athumanunhu), a posebno vole posvađati muža i ženu. Dakle, za bračne svađe krive su isključivo vile.

Vile obožavaju ples i glazbu, najviše vole plesati u vilinskom kolu, ali ako ih netko uznemiri, ili samo primijeti u plesu odmah ga pretvaraju u kamen ili drvo. No, ponekad postoji i blaža kazna za takvog prekršitelja, a to je škakljanje do smrti. Na mjestima gdje su vile plesale u kolu pojavljuju se gljive izrasle u krugu, a na mjestima gdje su se vile odmarale (počivale) pojavljuje se mahovina.

Vile se hrane medom, maslacem i janjetinom, ali stare predaje zapisale su i da vile vole posebno hraniti se hranom koju ljudi zaniječu. Zato budite oprezni, ako imate čokoladu i ne želite je podijeliti s drugima, već niječete da imate tu slatku hranu, sigurno ćete na sebe navući bijes vila i zamjerit ćete im se. Zapamtite, nemojte biti sebični!

Vile najviše vole kada puše bura, a tada otimaju djecu od majki, naime, vile jednostavno obožavaju djecu i nikada im ne bi naudile, jednostavno vile ne mogu odoljeti dječjoj iskrenosti i nevinosti. Kad ih nahrane medom i mlijekom, a vjerojatno se i poigraju s njima, djecu vračaju majkama. Djevojčice koje su tako otete kasnije, u djevojačko doba postaju vilenice, ali tu moć posredovanja između vila i ljudi gube činom stupanja u brak.

Vile obožavaju lov, ali su i dobre ratnice (bojovnice – po Athumanunhu), pa ne prežu od sukoba ni s najjačim muškim ratnicima. Gorljive su zaštitnice pastira i putnika, vole konje, a posebno ih raduje kada noću pastiri zaborave skupiti konje. Tada, noću, one jašu konje u veličanstvenim karijerima i galopima.

Svakog 24. lipnja (prema starohrvatskom bajoslovlju) vile se okupljaju ispod hrastova, vijećaju, ili pak se jednostavno izležavaju, a stare predaje pak su zapisale: ' ... tog dana čovjek se jednostavno obnovi i kao zmija svoju kožu odbacuje...'

Vrlo česta imena vila su: Ružica (Rusalka – po Athumanunhu), Smiljana, Bosiljka, Ljubica, Kosjenka ... ali i mnoga druga predivna imena.

Rođenice (Rojenice – po Athumanunhu) također pripadaju vilinskom rodu, međutim one žive pored krošnje Drva Svijeta i zapravo su glasnice Sudbine ljudi, ali i bogova. One pjevaju o prošlim, sadašnjim i budućim vremenima svakoga živoga ili mitskoga bića. Sudbinu koju odrede te vile tijekom rođenja više nitko ne može promijeniti, niti bogovi, ali ni one same. Ponekad pak ove vile u starohrvatskom bajoslovlju nazivaju se i Suđenice (Sojenice – po Athumanunhu).

Nebeske dive pak nisu vile. Tako starohrvatsko bajoslovlje raspoznaje četiri nebeske dive:

Divana (Ivana – po Athumanunhu), Bojana (Slavica – po Athumanunhu), Zorana i Morena. One, nebeske dive, su također rođene iz soka mrazovčeva cvijeta baš kao i vile, ali ne pripadaju toj skupini mitoloških bića.

Nadalje, vrlo često ljudi pomiješaju vile i vilenice, pa Athumanunh opet skreće pozornost da nisu isto, jer naime, vilenice su mlade djevojke posrednice između vila i ljudi, a iste su bile otete kao male djevojčice (od strane vila – po Athumanunhu), ali nakon što su nahranjene medom i mlijekom vilinskim vraćene su svojim biološkim majkama.

Na kraju mi ostaju samo još irice (diklice – po Athumanunhu) koje pak su također slične vilama, ali nisu vile jer one pripadaju skupini morskih nimfi, a vama možda poznatijim kao sirene (ženoribe – po Athumanunhu). Eto, to bi bilo to, o vilama.

Puno sreće i ljubavi svima - kraj